Oči boje tirkiza
Bila jednom jedna princeza. Bila je prelepa.
A koja princeza pa nije lepa?
Ali ova je zaista bila prelepa.
Zvao sam je ,, lepa princeza,,.
E sad, ovo je priča iz modernog doba tako da su i likovi iz ove priče neki sasvim moderni ljudi, obučeni u farmericei dukseve, sa Nike patikama na nogama, kačketima i naočarima za sunce.
I tako, lepa princeza je živela u svom kraljevstvu,divila se okruženju, volela da putujeprostanstvima začinjena prelepim predelima i sve to slikala, a slike pažljivo čuvala u svojoj rezidenciji kaoneko delo kome su se njeni prijatelji i dobronamerni ljudi divili.
Jednoga jutra, princeza je sela u auto i otisnula se krivudavim putem u nepoznate predele. Predeo kojim je prolazila, bio je sasvim nov za njene oči i sasvim nepoznat i neistražen. Znatiželjna, parkirala je auto,izvadila foto aparat i popela se doobližnjeg brežuljka.
Pogled sa brežuljka bio je bio fantastičan, u podnožju je raslo nekočudno tirkizno plavo cveće, a niz potok koji je tuda tekao primetila je parpastuva i jednog seljanina iz koji ih je čuvao. Konji su se zadovoljno igrali upolju, a princeza ih je slikala.
Seljanin primeti princezu i pope se do nje,znatiželjno.
Ona mupožele dobar dan, reče da dolazi na ovo mesto prvi put i poče ga ispituje o cveću i lepoti netaknute prirode.
Seljanin je umeo lepo da priča i princezi je ispričao bajku o mestu na kome senalaze. Njoj se dopala njegova priča izamolila ga je da je priča ponovo. I on je pričao, a ona opčinjena slušala.
Danima je tako princeza dolazila na tu visoravan, a seljaninjoj je uvek pričao nove i lepše bajke.
I tako, kao što predpostavljate, rodila seljubav.
Jednog dana princeza reši da dovede seljanina ipredstavi ga na dvoru, unapred ga pohvalivši kako priča najlepše bajke. Kada je ušao zamolila ga je da neku lepu ili najlepšu ispriča i prisutnima.
Svi su slušali bajkoviti glas seljanina, uživaliu njegovij priči i sa oduševljenjem pitali kako je uopšte moguće smisliti takve priče.
U znak zahvalnosti, princeza skinu lančić sa kamenčićem tirkiza sa svoga vrata ivešto ga stavi na njegov vrat. Pažljivo zakopča.
Iz dana u dan seljanin je bivao sve poznatiji itraženiji pripovedač, pa su čak i iznekih drugih kraljevstava tražili da im priča bajke i priče, a on je zanesen pričama, svakim danom sve više zaboravljaona princezu.
Princeza ga je volela i tugovala za njim. Razbolela se, povukla usvoje odaje i izgubila svoju lepotu.
A seljanin?
On se prepustio nekom razvratnom životu praćenimženama i pićem. Primećivao je kako kamen menja boju, ali nije mario.
Uništavao se i onda jednoga dana, negde u blizini visoravani na kojoj je živeo i čuvao konje, pronašli suga mrtvog.
U ruci je držao lančić sa tirkizom, apretpostavljalo se da a je hteo da ga vratiprincezi.
Tirkiz donosi sreću i blagostanje onome ko ganosi, a čuvar je zaštitnik konjanika, a kao znak upozorenja onmenja boju.
Legenda kaže da se tirkiz ne skida sa vrata i ne daje drugome, jer na njemu ostajesudbina onoga ko ga je nosio.
Jednim tirkiznim očima.
Tekst je protkan nekom pritajenom tugom i čežnjom. A tugu nekako.. ne volem...
Nadam se da se tirkizna boja razliva oko tebe i tvoje dve princeze. Pozdrav!
Autor Baladašević — 30 Jun 2008, 10:28
Baladašević, priča je nastala kao razgovor na temu o tirkizu sa jednom mojom divnom drugaricom. Potaknut njenom pričom, napisao sam ovu priču , koja je na neki način korigovana. Legenda o tirkizu svakako postoji !
I naravno da je priča posvećena njoj !
Autor vladica — 30 Jun 2008, 10:38
__________s§§§§ss.__.ss§§§§§§§§§ss
____________3§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§s.
_____________§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§s
_____________§§§§§§§§§§§§§§§§§§O§§§§§s
____________s§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§§s§§§§§§s
___________s§§§§§§§§§§§§§§§§§§3§§§§§33333'
__________s§§§§§§§§§§§§§§333'
__________§§§§§§§§§§§§33' Kroz tvoj zivot
_________s§§§§§§§§§33' proci ce mnogi,
________s§§§§§§§§3 al' samo prijatelji
________§§§§§§3' voljece te i ostaviti
________§§§§§' trag u srcu.
________§§§§'
________§§§' *
________§§§
________§§§§ssss
______s§§§§§§§§§§§s
Autor dusa — 30 Jun 2008, 11:01
duso, divim se tvojoj originalnosti. A tek poruka,... prava poruka za pravi post. Hvala !
Autor vladica — 30 Jun 2008, 11:07
tirkiz je jedan od retkih dragih kamenova koji jako volim, a priča-bajka je jako lepo uobličena u naravoučenije.
Prijatno!
Autor domacica — 30 Jun 2008, 11:50
domacica, hvala. Pokušao sam da iako ne znam puno toga o tirkizu iz tek pristiglih saznanja od moje drugarice , sve ovo uz njene korekcije u tekstu , pretočim u priču sa poukom.
Autor vladica — 30 Jun 2008, 12:25
Nije lose ;)
Autor iluzija — 30 Jun 2008, 13:42
Ti kao Pavic :)))
Na svemu ostaje sudbina, ali...lepo je poklanjati!
Autor Pinokio — 30 Jun 2008, 13:58
iluzija, može uvek bolje :)
Autor vladica — 30 Jun 2008, 14:00
Pinokio :))
Ipak neke stvari ne treba poklanjati ;)
Autor vladica — 30 Jun 2008, 14:01
Da @vladica. Zbuni me ono "sa Nike patkama na nogama"... :))
Autor iluzija — 30 Jun 2008, 14:04
Cula sam za tu legendu... Lepa prica :)
Autor keri — 30 Jun 2008, 14:07
iluzija, moderna bajka :)
Autor vladica — 30 Jun 2008, 14:12
keri, ja pre neki dan tek , dopalo mi se to oko tog kamena :)
Autor vladica — 30 Jun 2008, 14:13
Aha, ok, ja mislila da si progutao slovo, pa umesto patikama napisao patkama, a ono stvarno patke... :p
Autor iluzija — 30 Jun 2008, 15:48
iluzija, pa što mi ne reče odma da ispravim slovo ...evo idem :))
Autor vladica — 30 Jun 2008, 16:28
Je li?
Ko ti je dao za pravo da publikujes moju zivotnu pricu?
I,odakle,uopste,sve to znas...
I za pripovedaca i za tirkizne oci...i za sve sto se kasnije dogadjalo?!
Autor stepskivuk — 30 Jun 2008, 19:28
Ja sam je prvi put cula.Svidja mi se naravoucenije price.Hehehe,a ja sam uvijek zeljela da mi neko pokloni tirkiz:)))
Autor principessa78 — 30 Jun 2008, 19:47
stepskivuk, pa kad ti svo vreme prolongiraš :)
Pa znam , pa ja prisluškivao :)
Autor vladica — 30 Jun 2008, 20:24
principessa, neg ti ga kupi , nikako da ti ga pokloni sa svog vrata !
Autor vladica — 30 Jun 2008, 20:25