Proplanak sreće
Proplanak sreće
Na nekom proplanku , na ovoj planeti , živi neki divan svet.
I taj svet satkan je od safira i ćilibara sreće.
Pokušavam da uđem u taj svet, ali mi kažu ti nisi za ovde.
Ti pripadaš onom svetu , gde ostaju oni koji nisu voljeni.
Ti pripadaš svetu koji nikada ne može ući u ovaj svet.
Svet od safira i ćilibara sreće , tebe ne želi.
Stajao sam pognute glave , tužnoga lica i gledao
Gledao te proplanke sreće koji mi nisu pripadali.
I kako je prolazilo vreme u tim večnim pogledima,
Ja sam slivao niz obraze suze od krvi satkane.
Nemoj plakati reče žena ta , zbog koje suze ronim,
Nemoj plakati jer tvoje suze nisu vredne.
Nemoj stajati pred ovim proplankom sreće.
Tvoja sreća ne stanuje ovde, ti je ovde nećeš naći.
Okrenuo sam se i tihim hodom, otišao u noć
Pognute glave , i tužnoga lica , sav u suzama
I znao sam da tamo ne pripadam, ali hteo sam da je vidim.
Da joj samo jednom pogledam u oči i kažem joj stih života.
Ali ona nije htela da ga čuje i sada ja savijam glavu ka zemlji.
Tiho koračam u svetu tame , bez nade za proplankom sreće.
