Sećanje
Ne sećam se kada sam te upoznao
Ali, zar je to u opšte važno
Ne sećam se ni tvojih poslednjih reči
Pa ko se seća , reči koje rastanku vode
Ne želim da ih pamtim, zaboravio sam ih.
Možda si ih i ti zaboravila.
Tvoj lik već polako bledi u mojim očima.
Jedino se sećam tvojih očiju
I tvoje plave kose
Tvoje plave oči su me tada poslednji put gledale.
Još se sećam tog pogleda .
Onog značajnog pogleda, kada znaš da kraj dolazi.
Ja to , tada nisam znao
Niti su moje misli tada mogle da zamisle kako kraj izgleda.
Ne sećam se više ni našeg poslednjeg trena.
I da li smo tada jedno drugom ruke dotakli
Ako jesmo , ne sećam se ni poslednjeg dodira.
I šta je sada to toliko važno
Sećati se ne ispričane priče
Nedovršene ljubavi
Zato neka sećanje bledi , i neka se ugasi
Jednog dana , neću se više sećati ni ove pesme
Ni ovih napisanih reči .
Neka ih zaborav prekrije
Neka napisana slova izblede, zauvek.
