San u javi

17 Jun, 2008

Šta nam može vetar ?

moja poezija — Autor vladica @ 16:49

Šta nam može vetar ? 

A šta nam može vetar ?
Samo da razneze poljupce na pravu adresu !
Odzvanjaju te tvoje reči u mislima mojim.
I pitam se sada gde si ?
Šta radiš ?
Da li me se sećaš ?

To sam ja !
Onaj kome si jednom šaputala u snu.
To sam ja !
Znaš , ja sam taj kojem si rekla da smo ti i ja srodne duše.
Još pamtim tvoje izrečene reči u ovoj izmaglici zaborava.

Boli me tvoj zaborav.
Jedan glupi kraj , bez pozdrava.
Bez reči zbogom.
Kao da nije kraj, a jeste.

A mogli smo mnogo toga.
Mogli smo .
Mogli smo da dotaknemo zvezdu
Ti i ja.
Da je ukrademo s' neba
I namesto nje ostavimo naše inicijale.
Onda bi na nebu ma gde bili gledali sjaj naših slova.
Tada me nikada , nikada ne bi zaboravila.
I ne bih se pitao da li me se sećaš .
Mogli smo , a nismo.


Komentari

  1. Toliko se u zivotu toga moglo, a nije! Na srecu ili na zalost...to je tek pitanje!!!

    Autor pinokio — 17 Jun 2008, 17:11

  2. ali šta nam može vetar ?

    Autor vladica — 17 Jun 2008, 17:13

  3. :( moze da nas rastuzi... smrc. ne citati ove stihove uz pesmu Nesanica u izvedbi Toseta Proeskog.

    Autor hyperblogger — 17 Jun 2008, 17:19

  4. hyperblogger, ajoj ... zar pišem toliko tužno :(

    Autor vladica — 17 Jun 2008, 17:20

  5. Lepo :)

    Autor iluzija — 17 Jun 2008, 17:25

  6. Vladice, kao sto kisu volim, isto tako volim i vetar. Volim fijuk vetra, volim kad vetar miluje, ali i kad siba. Volim kad pokaze svu svoju blagost, ali i svoju silinu i snagu. Samo ne volim hladne vetrove. Nikakvu hladnocu, cak ni hladne boje ne volim!
    Ti ono bese neki vetar? Marin?
    Ispade da te ja mLogo volim : )

    Autor pinokio — 17 Jun 2008, 17:28

  7. Ја волим Ветар

    Понео је и оно мало моје душе
    што је остало негде далеко у заборав.

    Понео је и оно мало среће што нисам знао да је остало.

    Ја волим Ветар

    Увек ме гурне да идем даље
    Шапне ми смисао бесмисла и ништа не остави да разумем,

    Ја волим Ветар

    И негде у свакој коси залута немиром својим
    помрси конце
    заплете судбине
    и поспеши снове

    Ја волим Ветар

    ал он ипак на крају све однесе...

    Autor krilaandjela — 17 Jun 2008, 17:30

  8. vladice, pises toliko osecajno ..

    Autor hyperblogger — 17 Jun 2008, 17:31

  9. iluzija, hvala :)

    Autor vladica — 17 Jun 2008, 18:46

  10. Pinokio, jeste ja sam Marin :)

    Autor vladica — 17 Jun 2008, 18:47

  11. krilaandjela, hvala za obogaćivanje mog bloga jednom ovako lepom pesmom. Posebno mi se dopadaju reči : Ја волим Ветар ал он ипак на крају све однесе...

    Autor vladica — 17 Jun 2008, 18:49

  12. hyperblogger, ja drugačije ne umem :)

    Autor vladica — 17 Jun 2008, 18:50

  13. ...boli me tvoj zaborav...
    nešto me štrecnulo kad ovo pročitah.
    Prijatno!

    Autor domacica — 17 Jun 2008, 18:55

  14. Ja volim vetar...
    Njegova ljubav je za mene kao vetar... ne mogu je nikada uhvatiti, dodirnuti ili osetiti... ali uvek je osecam... =)

    Autor cicilly — 17 Jun 2008, 19:04

  15. ''Jedan glupi kraj , bez pozdrava.
    Bez reči zbogom.
    Kao da nije kraj, a jeste.''

    Tako si mnogo rekao s'tim. Nekad ne prepoznamo kraj pa kasnije još više boli ...

    Autor lilanina — 17 Jun 2008, 19:44

  16. Mene vetar moze da sludi,da mi odnese ves sa terase i da zbog njega nestane struje...e saD tu moze svasta da se desi :)
    Lepo,Vladice!

    Autor siljka — 17 Jun 2008, 20:35

  17. domacica, pesnička izražavanja su uvek diskutabilna. Hvala.

    Autor vladica — 17 Jun 2008, 21:37

  18. cicilly, onda mu dozvoli da ti mrsi kose i miluje lice.

    Autor vladica — 17 Jun 2008, 21:38

  19. lilanina, ti krajevi uvek pustaju neku tinjavu nadu , i kad shvatiš da je taj kraj odavno došao , onda kao što si rekla ume jako da zaboli.

    Autor vladica — 17 Jun 2008, 21:43

  20. siljka, a neee, ja ne pričam o tim vetrovima , ja sam za one mirnije :)
    Iako sam ja lično kao tornado :))

    Autor vladica — 17 Jun 2008, 21:44

  21. vladice, uvek... suncu, vetru i moru se nikada ne suprotstavaljam... =)

    Autor cicilly — 17 Jun 2008, 21:44

  22. "Mogli smo da dotaknemo zvezdu
    Ti i ja. "
    Kad ljubav zalupi vrata za sobom, mnogo toga ostane što smo mogli, a nismo...i za čim žalimo

    Autor sanjarenja56 — 17 Jun 2008, 21:51

  23. cicilly, samo im se prepusti...

    Autor vladica — 17 Jun 2008, 21:53

  24. sanjarenja, da.... ostanu samo prazni stihovi

    Autor vladica — 17 Jun 2008, 21:55

  25. može da inspiriše nastanak jedne ovakve pesme...
    vrlo tužne, a lepe.

    Autor kaleidoskop — 17 Jun 2008, 22:15

  26. kaleidoskop.....hvala !

    Autor vladica — 17 Jun 2008, 22:18

  27. Možda joj vjetar rime donese
    možda se s vjetrom sjeti tebe
    možda
    mnogo ima tih možda:)

    Autor donna — 18 Jun 2008, 00:51

  28. donna....možda ?

    Autor vladica — 18 Jun 2008, 07:15

  29. Vladice, pesma je divna!
    Možda joj vetar donese ove tvoje stihove, i možda će se onda setiti, ko zna...

    Autor sonatica — 18 Jun 2008, 09:13

  30. sonatica , hvala !

    Autor vladica — 18 Jun 2008, 09:20

  31. I ja volim vetar. Pogotovo letnji. Onaj koji predveče počne da duva i donosi toplotu iz nekih drugih krajeva.
    Ne volim tužne pesme...nekako mi u trenutku sruše raspoloženje. Mada je pesma divno napisana!

    Autor biljana — 18 Jun 2008, 10:20

  32. biljana,tuga je predsoblje radosti.

    Autor vladica — 18 Jun 2008, 10:55

Powered by blog.rs