My destiny
Ponekad se sretnemo u nekom našem svetu, i pogledamo ćuteći. Ona samo ćuti, a ja progovorim po koju reč i onda zajedno ćutim sa njom.
Svaki dan ona me prati i kao neki verni drug ne ispušta iz svojih ruku.
Neki dan me kao malo dete mazi, a neki put se obruši svom silom na mene i dotuče me i spusti na dno.
A onda ja ustanem stresem prašinu sa ovog mog kaputa života i nastavim da koračam.
I tako opet je sretnem i nikad ne znam kakva će biti prema meni danas.
Vreme teče kao neka mirna reka koju ponekad uzburka neki brod što plovi i napravi talase koji zapljuskuju obale života. A ona uvek ista, lepa, najlepša… i kad je sretnem svaki dan meni uzigra srce, a ja ne znam kakva će biti toga dana prema meni.
Jedino znam da će me pratiti kroz ceo moj život.
To je ona, ime joj je ,,Sudbina,,!
