Mirno leto
Ovog leta obično me je budila vrućina u sobi u kojoj spavam.
Ne retko, probudio bih se sa mokrom kosom i odmah bih odlazio pod tuš da ohladim tu uzavrelu letnju glavu. I onda bi mi laknulo, jer mi voda uvek prija i volim da onu ručicu tuša držim usmerenu u moje lice i dok žmurim da me kapljice vode prskaju po licu masirajući obrise moga lica.
Poslednjih jutra soba je počela da se hladi, leto izlazi iz moje sobe, a sa njim ja odlažem svoje misli koje su pratile ovog leta i usmeravam ih na jesen koja pristiže u moje krajeve.
A ovo leto, ostaće mi u sećanju tako što još uvek nisam uspeo da se izvučem iz naivne dečačke kože i što sam naučio da ne verujem ljudima, koji se vešto sakrijavaju ispod svoje maske dobrog glumca.
Pa ipak ovo leto su sačinjavale i lepe privatne stvari i dešavanja koja odlažem u svoj ormar zaključanih i neispričanih i nedovršenih priča. Lepo ostvljam sebi, a loše izbacujem u ovaj kosmos, da ga kosmičke oluje odnesu i odlože na planetu ,,neiskrenih reči,,.
Nadam se da mi dolazeća jesen neće doneti nemir, kome sam čvrsto rešio da podignem zidove i opkolim ga svojim pozitivnim mislima.
Puno toga sam započeo ovog leta, puno razgovora imam nedovršenih i jedino žalim što ih nikada nisam završio, jer nedovršen razgovor je lošiji od onog koji se nikada ne započne.
Ovog jutra krenuvši na posao išao sam nekim novim putevima i sretao neka nova lica. Neka i jesen koja dolazi, donese novine, a stare i uprljane čaršafe odloži u korpu zaborava.
Bilo je ovo ružno-lepo leto!
Zbogom mu!
,,u letnje vreme živeti je lako,
dok riba skače i dok pamuk je visok,,