San u javi

Slikar

moje priče i razmišljanja — Autor vladica @ 11:31

Postao sam slikar.

Kupio sav štafelaj koji je bio potreban, čak sam odabrao i sve dimenzije ramova kojim bi moje slike bile ukrašene.

Kupio sam neke ravne četkice, pa lepezaste, te duguljaste, pa špakle, sunđerasti valjak, uljane boje, paletu za slikanje, noževe za slikanje....

Sve sam to namontirao u mojoj sobi. Zamešao boje na paleti za slikanje stao ispred platna i počeo da razmišljam. Pa ja nemam pojma da slikam. Nikad nisam slikao, osim kad sam bio u osnovnoj školi, onim vodenim i tempera bojicama.

Čak i tada su mi neki pomagali da naslikam na bloku za crtanje broj 4, domaći zadatak.

I šta ću ja sad ovde slikati. Ne znam ni koja četkica za šta služi, ni kako se boje nanose na paletu za slikanje. Ništa ne znam!

U stvari moram li pa da znam? Bitno mi je da imam volju za slikanjem, i da sam se naoštrio i napalio za slikanjem kao neki pubertetlija.

A čak su počele da mi idu bale na usta, kao da je ispred mene vruća ispečena kokoška, koju čekam da raskomadam i otkinem joj batak. Evo već sam i ogladneo od te pomisli. Sad ću ići da kupim i pečeno pile.

Ali, prvo da naslikam svoju prvu sliku. Kažu da je svaki početak težak, a posle sve ide kao voda. E dobro...

Ja ću slikati, šta, šta, šta. Počeh da se razvrćem po sobi. Šta mogu u sobi naslikati? Recimo šifonjer! Ma ne, ko slika još šifonjere?

Luster? Ne. Ne mogu ni luster, blješti mi u očima.

Ugaonu garnituru? Oh, ma ja ne znam ni prave linije da naslikam, pa sad još i uglove, ne dolazi u obzir.

Televizor? Gde ću televizor, stalno menja slike, ko to može sve da povata?

I tako sedim ja, a one boje počele da se stvrdnjuju, a ja i dalje razmišljam.

Pa da! Ja prvo treba da odlučim pravac u kome ću slikati. I pošto nisam baš znao sve pravce slikarstva, počeh da preturam po knjizi iz osnovne škole mog bratanca, o slikarskim pravcima. Uh, i to me je smorilo, da ja još nisam počeo da slikam, a već sam bio umoran.

Rekoh, ma kakvi pravci, slikaću akvarijum sa ribicama. E sad, ja nemam u kući akvarijum, ali ću ga zamišljati.

I .... aplauuuzzzz, krenem ja. Počnem da crtam ram, akvarijuma, pa one kamenčiće. Upozoravam čitaoca, da sve što sam nacrtao meni liči, na akvarijum, a ako vama ne liči onda shvatite da sam radio u ekspresionizmu ili nadrealizmu ili sami izaberite pravac koji vam odgovara, samo nemojte da kažete da vam moja slika ne liči na akvarijum. Kad ja kažem da je akvarijum, onda jeste, uostalom ja sam slikar, a ne vi. Toliko o zamerkama.

 

I tako, naslikam bilje, pa plavkastu vodu, pa ribice koje su baš nemirno plivale iako se na slici nisu kretale. Grejač sa kablom, filter, i gotovoooo. Gledam ja i divim se svom radu.

 

Legnem ja na trosed sav zadovoljan. I tako gledajući čujem ja i žubor vode u akvarijumu, ma šušti kao mali vodopad. U trenu se trgnem, i vidim nema slike, nema ničega, a voda šušti.

Jaooooooo, pa ja sam zadremao jebote, a u kupatilu mi se prelivala voda koju sam pustio da se puni kada i sve ovo da sam bio slikar je bio samo san!

Odoh brzo, da sakupljam vodu, napravio sam poplavu!

Ne želim biti slikar i gotovo!

 

slikar
 

 



Powered by blog.rs