Nemirna reka
Bio jednom jedan brod. Plovio je jednom rekom. Uživao je brod u plovidbi svojom rekom. A reka je bila prelepa i čuvala je svoj brod, često pomažući mu da sa lakoćom plovi ka odredištu. Ponekad bi ga zapljusnula nekim talasom, ali samo da mu se javi i prepustila bi ga mirnoj plovidbi.
Kada je brod bio ukotvljen, ona bi ga svojim talasima ljuljala i na taj način milovala. Brod je bio jako siguran u reku i njene vode.
Jednog dana reci je dosadilo da ugađa brodu i rešila je da postane nemirna. Prvo je posivela, pa onda počela da talasa. Brod to nije znao i kao i uvek prepustio se mirnoj plovidbi.
Negde usput reka je svojim talasima počela da ljulja brod. Brod je mislio da se ona samo igra. Ali talasi su bivali sve veći i brod je počeo ozbiljno da se naginje. Reka je to i želela i sve više uzburkivala svoje vode. Uživala je u tome kako se brod zatečen muči da se održi. I sve više počela da ga baca po svojim vodama. Brod nije znao šta ga je snašlo i naprosto se prepustio svojoj sudbini. U jednom trenu ogromni talas preklopio je brod, on se okrenuo, voda je počela da puni palubu, a brod počeo da tone. Sa još jednim velikim talasom reka je potopila brod.
Sva zadovoljna reka, je te noći svojim talasima zapljuskivala obalu. Ujutru se je umirila i ponovo bila mirna. Ali broda više nije bilo. raspao se je i potonuo negde u njenim dubinama.
Jednog dana reci je bilo krivo što je te noći uradila sa brodom koji je plovio njenim vodama. Pokušavala je da preko svojih dubina pronađe brod, ali nije uspevala. On se je raspao na male komade i rasejao po obali. Onda su počele kiše. Dugo se je pričalo da je reka naručila kišu, kako bi oplakivala svoj potonuli brod. Ali nikad ga više nije pronašla.
Sada je ponovo vratila svoje lepe boje, a njenim vodama plove neki drugi brodovi. Sigurno plove.
Jednog dana šetao sam pored reke i primetio parče drveta na peskovitoj obali. Prišao sam i uzeo ga. Na njemu je pisalo : I brodovi imaju dušu!
