Sjaj u očima
I kad sada preturam po pesmama , svaka od njih stvara mi neki čudni osmeh na licu.
Sjaj u očima
Da li se gasi sjaj u očima našim ?
Da li tvoje oko više sija ?
Ne vidim ga, daleko je od mog oka.
I sve dalje i dalje, kao da naše oči beže.
Kao da je sjaj, koji u njima beše , izgoreo.
Više se ne sećam tvojih očiju.
I tvoj lik polako izlazi iz mog mozga.
Možda te nekada sretnem u tvom velikom gradu.
Možda jednom prođemo istom stazom života.
I naše se oči tada ugledaju.
Ne, prepoznati se one neće, znaj zato što u njima neće sjaja biti.
Onog istog sjaja u očima, na obali Dunava, gde se upoznaše.
E taj sjaj u očima našim, baš on se ugasio.
I kao da je šibica , koja ga je nekada zapalila.
Potonula u Dunav, pokvasila se i zauvek ostala na dnu.
Da li ćeš me tada u onoj nepreglednoj masi ljudi prepoznati ?
Da li ću i ja tebe ugledati, kao što te ugledah onog dana.
Na onoj našoj stanici života.
Na onoj stanici prvog našeg sastanka.
Sastanka , koji ostade samo sećanje.
A kada jednom mladi bagrem postane starac.
I kad njegov miris izgubi svežinu.
Tada će sećanje naše izbledeti.
I u mozgu tvome i mome , mi nećemo biti.
Kao san , koji se zaboravi posle buđenja.
ljudi dolaze, prolaze..i nek' im je srecan put :)
ja mslim da ne treba dozvoliti sjaju d aizgori i nestane..kada pochne da se gasi treba mu naci drugi razlog za sjaj.
iako je teshko, iako izgleda nemoguce, iako se sjaj opire, i nece da sjaji za druge, treba sve probati :)
Autor veshtichica — 13 Feb 2008, 12:44
@veshtichica, potpuno si u pravu :)
Možda se samo taj sjaj ne gasi onom brzinom kojom bih želeo , ali osećam , nestaje :)
Autor vladica — 13 Feb 2008, 12:51
Kad sjaj nestane, nista vise nije vazno, treba ga pustiti da ode.
Autor pinokio — 13 Feb 2008, 13:15
Treba znati kada je kraj.Inace mozes samo lagati i lijepiti razbijenu svjetlost koja je nekada bila blistavi sjaj.
Autor principessa78 — 13 Feb 2008, 15:02
na sta li me ovo podseca...samo,jos nisma zaboravila....ljub **
Autor tuzna — 13 Feb 2008, 15:35
Sjaj se nikada ne gasi, samo utihne, umine... Cini mi se da se vraca sa svakim novim, slucajnim pogledom, samo mi ga ignorisemo ili pak suzbijamo, glumeci da smo zaboravni, izgubljeni u secanjima proslosti,sadasnjosti, buducnosti...
Autor Bealiever — 13 Feb 2008, 16:34
@principessa, a znaš li ti da ja do dana današnjega nisam saznao kad je bio kraj... i da li je to bilo pre jedne godine , pre par meseci ili kad ... ali znam da jeste kraj.
@tuzna :) nemoj da sad da se rastužiš
@Bealiever... sjaj onaj stari , da on se gubi , ali ovi novi predstojeći koji naviru našim očima , oni se očekuju svaki dan, svaki čas
Autor vladica — 13 Feb 2008, 17:07
Vladice, kad se sjaj ugasi, kad se ne ogledamo u drugim očima, tada je kraj. Kada prestanu poljupci u kojima nestajemo, tada je kraj. I kada kraj dođe, nema načina da se povrati taj stari sjaj. Sve ima svoj rok trajanja, pa i ljubav. Malo se može uraditi kada ona prestane da stanuje u našim srcima i u sjaju oka...Veruj mi...
Autor sanjarenja56 — 13 Feb 2008, 18:44
Ponekad je teško sve to priznati samom sebi...ali tako je :)
Autor vladica — 13 Feb 2008, 19:54
UVEK je to teže priznati samom sebi nego onom drugom.
Drugoj strani je ionako jasno...samo još mi da shvatimo.
Autor sanjarenja56 — 13 Feb 2008, 20:00
baš tako, teško je to priznanje , mislim da bi na stubu mučanja , takvo priznanje bilo najteže iznuditi :)
Autor vladica — 13 Feb 2008, 20:05
Ma da li je baš i važno da to sebi priznamo? Dovoljna je tuga što se oblak sreće raspršio, ali posle toga, pogledaj, nebo je vedro i bez oblačka, sunce sija, i iz tog plavetnila izrone neke divne plave oči...dobro, de, ne ljuti se ni ako su zelene ili smeđe...i one vide samo tebe!
Autor sanjarenja56 — 15 Feb 2008, 08:13
:))) Sve su boje očiju lepe na svoj način.
Znaš , priznanje samo pomaže da prestaneš da misliš, o toj osobi na onakav način na koji si navikao.
Autor vladica — 15 Feb 2008, 09:59