Znaš ti...
Draga moja!
Pišem ti ove reči u nekom svom unutrašnjem nemiru, koji nije uragan koji ruši mostove života.
To je samo onaj obični lahor koji valjda kazuje da u mom telu stanuje ljudsko biće koje pokušava da koristi osećanja i koje se igra prašinom izgubljenih minuta.
Ne znam. Proganja me jedno pitanje. Možda ti znaš ko sam ja ili ni tebi nisam dozvolio da me upoznaš u ovom svetu tajni i glupo prosipanih reči života.
Možda i jesi, a da to ni sam ne znam.
Ovih dana osećam kako se povlačim u sebe i svoju kućicu, kao puž kome kiša dobuje po oklopu.
Ovih dana slušam blues, znaš nekako se osećam zajedno sa tonovima te muzike koja dobuje mojim bićem i daje mi otkucaje srca u nekom sporom ritmu.
Ovih dana sve je nekako drugačije, sve nekako praznije, kao silos kome iscuri i poslednje zrno pšenice i koji godinu dana bude prazan i čeka novi rod.
Čak primećujem da mi smeta i svetlost i prosto imam želju da prespavam dan, da se radujem noći.
Ne brini, proći će. Baš kao što ptice odlete na jug i svi zaborave da su one tu bile i svijale gnezda.
Možda se to samo jesen igra mojim emocijama kao što se igra lišćem i kao čarobnjak boji ih raznim bojama.
Ne ja ne tražim krivca, ja tražim samo malo, ......o tako malo tražim. 5 minuta večnosti.
Pišem ti ove reči u nekom svom unutrašnjem nemiru, koji nije uragan koji ruši mostove života.
To je samo onaj obični lahor koji valjda kazuje da u mom telu stanuje ljudsko biće koje pokušava da koristi osećanja i koje se igra prašinom izgubljenih minuta.
Ne znam. Proganja me jedno pitanje. Možda ti znaš ko sam ja ili ni tebi nisam dozvolio da me upoznaš u ovom svetu tajni i glupo prosipanih reči života.
Možda i jesi, a da to ni sam ne znam.
Ovih dana osećam kako se povlačim u sebe i svoju kućicu, kao puž kome kiša dobuje po oklopu.
Ovih dana slušam blues, znaš nekako se osećam zajedno sa tonovima te muzike koja dobuje mojim bićem i daje mi otkucaje srca u nekom sporom ritmu.
Ovih dana sve je nekako drugačije, sve nekako praznije, kao silos kome iscuri i poslednje zrno pšenice i koji godinu dana bude prazan i čeka novi rod.
Čak primećujem da mi smeta i svetlost i prosto imam želju da prespavam dan, da se radujem noći.
Ne brini, proći će. Baš kao što ptice odlete na jug i svi zaborave da su one tu bile i svijale gnezda.
Možda se to samo jesen igra mojim emocijama kao što se igra lišćem i kao čarobnjak boji ih raznim bojama.
Ne ja ne tražim krivca, ja tražim samo malo, ......o tako malo tražim. 5 minuta večnosti.
Ej....znaš ti!
10 Komentari |
0 Trekbekovi
Razumem i znam...
Autor sonatica — 20 Okt 2008, 22:57
Joj i ja ovo savrseno razumem...
Autor casper — 20 Okt 2008, 23:05
Jesen... obicna prica... ljubavna prica... kako me nosi ova pesma... i kako me na svasta podseca... i... hvala ti...
ponekad ne znam da li to ima veze sa nama ili sa muzikom...
Autor shadow — 21 Okt 2008, 00:01
Divno, divno!
Čitam , slušam, ne znam šta je bolje, tekst ili pjesma..
Autor donna — 21 Okt 2008, 00:18
sonatica & casper, drago mi je da ste razumele moje reči
shadow, eh da pesma. Tražio sam njen spoj sa filmom Jesen u NJujorku, molim.
donna, drago mi je da uživaš u pesmi. Ona je ipak najbolja, večna.
Autor vladica — 21 Okt 2008, 08:39
Izgleda da nam jesen svima budi približno slična osećanja. Dobar izbor muzike!
Autor glumac — 21 Okt 2008, 12:16
@Vladice, i ja se tako osecam- razumem te...
Autor andrijana — 21 Okt 2008, 12:24
da li je do jeseni, muzike ili je nešto treće pokrenulo one žice duboko unutra koje lepo trepere, tek ovih dana bilo je toplo na blogu.
tvoje nadahnute reči i jedna pesma za sva vremena... pravi spoj :)
Autor kaleidoskop — 21 Okt 2008, 22:36
dragi prijatelju bas si me rasplakao sjecam se dobro ovoga filma i kad sam ga gledala u kinu i kad sam plakala u kinu poput malog djeteta ah toliko uspomena se budi u meni sjecaju se svega u tom nekad davno proslom dobu... jednog tuznog napustenog i slomljenog srca
Autor dusa — 21 Okt 2008, 22:39
$glumac, pa ljudi su jako slični sve su ostalo nijanse.
$andrijana, e onda znaš ti...
$kaleidoskop, hvala. Ne znam više šta me pokreće i da li postoji u meni perpentum mobile. Ali znam da je ova jesen posebna, već naredna ko zna i ko zna kuda...
$dušo, eh da film je bolan...
Autor vladica — 22 Okt 2008, 14:05