San u javi

Strepnja

moja poezija — Autor vladica @ 13:38

Ruku pružam tamo u tom pravcu, samo meni znanom.
Ali ruka moja ne doseže u te daleke moje misli.
Pomislim, opet ću pokušati da dotaknem tamo.
Da osetim ponovo nadu, sa strepnjom u sebi.
I opet odustajem, nemam ti ja hrabrosti.

Kao poraraženi vojnik neke čudne vojske.
Pognute glave sa pogledom ka zemlji.
Odustajem, odustajem, po ko zna koji put.
Vraćam se u svoje jezgro, u svoju stvarnost.

Radio svira, neke stare pesme.
U kaminu iskre igraju svoj zvezdani ples.
Vatra iz kamina osvetljava mi sobu.
Misli mi lutaju, prostranstvom mašte.
Tu, tu je moje mesto u zemlji snova.

Rukom prekrivam čelo svoje
I krijem oči od svetlosti vatre.
Sigurnost tražim u prostoru tamne sobe.
Uz zvuke neke stare pesme .
U kojoj zvuk gitare dodiruje dušu.

 strepnja

 



Powered by blog.rs