San u javi

22 Mar, 2008

I vetrovi plaču

moja poezija — Autor vladica @ 15:10

Zamišljam sliku, kako stoji na hridima, sa licem u pravcu nemirnog mora, koje pravi velike talase , koji se preklapaju , a vetar udara u lice , udara u telo , odeća leprša kao zasatava na jarbolu. Crna svilena košulja prosto leluja u naletima vetra , a duga kosa kao žito u žitnom polju povija se u svim pravcima.

Sunce na zalasku , boji nebo u narandžasto , a ona još stoji i nepomično gleda u talase.
Ko zna gde su joj misli ili su se zaustavile na samo jedan pogled u beskraju morskog plavetnila. Vetar se igra oko nje i kao da pokušava da joj ispriča njegovu priču.

 

 

I vetrovi plaču



Što si tako tužna prijateljice moja ?

Pitaš me odakle ja to znam ?

Tugu od mene sakriti ne možeš.

Tvoju tugu doneli si mi vetrovi .

I vetrovi pričaju svoje priče .

I vetrovi plaču da li to znaš ?



Vetrovi pričaju najtužnije priče.

Ja znam jezik vetrova , ja slušam njihove priče.

Te noći , šetao sam ulicama misli.

Pretprolećno veče , bilo je ukrašeno igračkama tišine.

U daljini zaučuo sam tužnu muziku

Bila je to muzika vetrova

Ona muzika čije taktove je napisala tvoja tuga.

Te noći , vetrovi su me okružili

Onako , kao kad deca započnu svoju igru.

I dodirivali moje lice i topili ga suzama.

To su bile tvoje suze , moja prijateljice.

Osetio sam ih na svom licu.



Izađi na morski žal , izađi.

Stoji ponosno ka pučini mora

I smeši se , smeši .

Osetićeš kako ti vetrovi mrse duge kose

Kako ti raskopčavaju crnu svilenu košulju

Kako ti brišu suze.

To ti ja šaljem vetrove , da ti umiju misli.

Da ti vrate osmeh, smeši se , smeši !

 



 


Komentari

  1. umeti osetiti tugu prijatelja kao svoju, čak i bez reči, putem misli, e to je pravo prijateljstvo za mene.
    izuzetno napisana pesma, kao i slika na početku posta.

    Autor kaleidoskop — 22 Mar 2008, 18:59

  2. Noćas me je probudio jak vjetr, koji je fijukao, zviždao i povijao drveće. Da li je plakao ili ne ja ne znam, ali me je jako uznemirio. Možda sam nečiji nemir nošen vjetrom osjetila i ja, tek dugo u noć zaspala nisam.

    Autor donna — 22 Mar 2008, 19:12

  3. kaleidoskop, izuzetno si shvatila poentu mog posta , hvala na pohvali :)

    Autor vladica — 22 Mar 2008, 19:25

  4. donna, jeste bio je to nečiji nemir ...

    Autor vladica — 22 Mar 2008, 19:27

  5. Vjetar mi je donio one slane kapljice sa pocetka price.I pjenu talasa.I boju zalaska sunca.Divan opis.
    Vjetrovi se i smiju,kao ovaj tvoj sto si joj po njemu poslao smijeh.Pusti neka duva jace.

    Autor principessa78 — 22 Mar 2008, 20:15

  6. A ja, kao i obicno sve posmatram kroz osmeh, pa sam zamislila kako je talas obara i ona pada u vodu. Ali,kad sam procitala pesmu, ponele me tvoje reci i uozbiljih se. Lepa ti je pesma!

    Autor pinokio — 22 Mar 2008, 20:50

  7. principessa, pokušavam da duva jače i toplije ...onda miluje lice i izaziva osmeh. Taj se vetar zove Marin, ja ga najviše volim :)

    Autor vladica — 22 Mar 2008, 20:54

  8. pinokio, hvala :)
    ipak je daleko od talasa, na uzvišenju.

    Autor vladica — 22 Mar 2008, 20:55

  9. Nočas je vjetar.
    stvarao taj zvuk.
    Je li to pjesma?
    Je li to krik
    daleko, na prozoru?

    No jutros je kiša isprala vjetrom nošenu prašinu.
    pred jutro su snovi došli...
    kraj mora se ionako nije moglo sjediti...

    Autor Bezimena — 22 Mar 2008, 21:08

  10. Bezimena, videla si taj vetar ?
    Da to je bio taj koji je čistio misli...

    Autor vladica — 22 Mar 2008, 21:18

  11. Pa ko se ne bi posle ovakve pesme nasmešio??

    Autor sanjarenja56 — 22 Mar 2008, 21:49

  12. sanjarenja, drago mi je da ti se dopala :)

    Autor vladica — 22 Mar 2008, 21:55

  13. И ветрови плачу
    и виде твоју просту душу
    и ветрови плачу
    и шире немире наше
    и ветрови јаче дувају
    у мислима их имам највише
    и ветрови плачу
    и сузе нису моје и твоје
    и ветрови плачу
    и све наше тајне знају
    носе их морима и крију у облацима
    и ветрови плачу
    ја знам то
    осетио сам то
    и ветрови плачу

    Владице песма је лепа инспиративна и кад си померио играчке тишине и отворио врата нечујног света у коме живе наше душе ја сам осетио потребу да напишем исто... И ветрови плачу

    Autor krilaandjela — 22 Mar 2008, 23:28

  14. I samo ona zna da čeka...Panonskog mornara! :)

    Autor Baladašević — 23 Mar 2008, 00:20

  15. ja se pronadjoh negde medju redovima...od "prijateljice" kradem pesmu,sliku i posvetu...samo toliko...i smesim se :))

    Autor tuzna — 23 Mar 2008, 00:41

  16. krilaandjela, volim kad pokrećem misli kod ljudi, to je znak da slušaju moje reči. Tvoja pesma kao repllika , ostaće upisana u moje beleške, kao posebna.

    Autor vladica — 23 Mar 2008, 08:34

  17. Baladašević, čekanje je lepo , ono izaziva neku pozitivnu nervozu.

    Autor vladica — 23 Mar 2008, 08:38

  18. tuzna, tebi je sve dozvoljeno , uzimaj sve što ti se dopadne :)

    Autor vladica — 23 Mar 2008, 08:40

  19. Krilaandjela je ovu repliku trebao da postaiv kao posebni post. Njegovi komentari su često lepši i sadržajniji nego mnogi postoji, naročito moji :)

    Autor sanjarenja56 — 23 Mar 2008, 09:02

  20. ...postovi, naravno

    Autor sanjarenja56 — 23 Mar 2008, 09:02

  21. Prelepo opisano! Ide u moju malu riznicu umeća blogera :)

    Autor biljana — 23 Mar 2008, 10:23

  22. biljana, hvala . Trudiću se da imaš više mojih zapisa :)

    Autor vladica — 23 Mar 2008, 18:25

Powered by blog.rs