Zašto patiš ?
Kao što napisah, ne volim ponedeljak. Već je podne , a ja sam već istrošen za ovaj dan !
Zašto patiš ?
Zašto toliko patiš dušo moja ?
I da li je patnja tvoja sudbina ?
A kad pomislim na tvoje nasmejano lice.
Koje ugledah jednog martovskog dana.
U nepreglednoj masi ljudskih lica.
Setim se tvojih radosnih očiju .
Onih istih koje sada plaču .
Istih očiju koje sada ne mogu videti.
I obrisati im suze svojim dlanom.
I svoj obraz staviti uz tvoje lice.
Gledam u peščani sat svoga života.
Ali ne mogu zaustaviti bar neko zrno peska.
Da pokušam da uspavam vreme .
I zaustavim tvoje suze.
Jedinu tužnu reku ovog sveta.
I dao bih ovo malo svog preostalog života
Da ti mogu izbrisati vreme tuge.
I da tvoje suze budu samo radosnice.
Ali ne mogu , nemam snage.
Da pobedim tvoju bol.
Tako jaku , tako snažnu.
Da joj nikako ne mogu prići.
Tvoju bol, jaču od svih uragana,
Tvoju bol, koja meni čini bol.
I lomi me kao što se talasi lome o sive stene
Mog nemoćnog života.
Waw, Vladice, kako romanticno i osecajno.
P.S. lepa ti ova slika, he,he
Autor pinokio — 03 Mar 2008, 12:53
dotakla me svaka reč.
ne moći pomoći-najteža kazna za one koji vole i koje volimo...
ali preživimo.
i idemo napred.
Prijatno!
Autor domacica — 03 Mar 2008, 13:30
I mene je ponedeljak istrošio već...a mrzim kada se to dogodi, jer onda vučem tu istrošenost kroz celu nedelju.
Lepa je pesma, samo mnogo tužna...
Autor biljana — 03 Mar 2008, 14:20
Osmeh na lice,desice se nesto sto ce uciniti da ti ponedeljak postane omiljeni dan(kao meni)!
ljubim :**
Autor tuzna — 03 Mar 2008, 14:53
Meni je ponedeljak donio vijest da u utorak ne radim :)
Ponekad nekome zaista ne mozes da pomognes,ma koliko htio.I jedino sto mozes ponuditi je rame za plakanje,ako pozeli.
Autor principessa78 — 03 Mar 2008, 15:33
Vladice, lepa pesma, lepa slika, lep ponedeljak...uups, ponedeljak baš i nije tako lep!
Autor sanjarenja56 — 03 Mar 2008, 15:49
igra osećanjima je opasna igra :)A slika .....hehe , pa umetnica uvek to primeti .
Autor vladica — 03 Mar 2008, 16:22
da , baš tako ...idemo dalje, život je to. Hvala.
Autor vladica — 03 Mar 2008, 16:24
sutra je novi ...da, ma kakav bio , biće bolji.
Autor vladica — 03 Mar 2008, 16:25
popodne je i ja već pustam prve osmehe. :)
Autor vladica — 03 Mar 2008, 16:26
A ponekad ne možeš ponuditi ni rame za plakanje ... i to se dešava.
Autor vladica — 03 Mar 2008, 16:28
Hvala ! Ma ponedeljak je lep , ali ga ja ne volim :)
Autor vladica — 03 Mar 2008, 16:29
Placem, a kada budem napisala svoj blog veceras, shvatices zasto me je tvoja pesma toliko pogodila ovog martovskog dana...
Autor Bealiever — 03 Mar 2008, 21:42
ostavi suze za druge , neka drugi plaču... ja mislim da si ti predodređena za radost. Ne ulazi na vrata tuge, nije to za tebe.
Autor vladica — 03 Mar 2008, 22:01
Kako? Moze li mi neko reci kako se leci slomljeno srce? Ma nije slomljeno, smrskano je kao casa od kristala...
Autor bealiever — 03 Mar 2008, 22:33
ja volim svoju bol... toliko me nekada boli da pomislim da ce mi srce puci, a opet je volim... razumeces me Vladice :)
kao i uvek tvoja je poezija originalna, prelepo... :)
Autor LuNa — 03 Mar 2008, 23:02
slomljeno srce , se leči ... znaš kako ?
Kad u najvećem bolu , shvatiš da onaj ko ti je naneo bol ipak nije upotrebio snagu svoje ljubavi prema tebi da uzme na dlan tvoju ljubav koju si mu darivala !
Autor vladica — 03 Mar 2008, 23:09
Luna, razumem tvoju bol, ali ti kažem da bol ima svoj kraj puta ... dokle si stigla sa svojom boli ?
Hvala na poseti :)
Autor vladica — 03 Mar 2008, 23:12
moja bol nema poctka... i nema kraja... ja volim ovu bol... tako je slatka i svakim dano sve veca... moja bol je u nedostajanju...
"ponekad mi toliko nedostajes da zelim da te izvadim iz maste i zagrlim u stvarnosti"
pozdrav mom prijatelju Vladi :)
Autor LuNa — 04 Mar 2008, 17:47
moja bol nema poctka... i nema kraja... ja volim ovu bol... tako je slatka i svakim danom sve veca... moja bol je u nedostajanju...
"ponekad mi toliko nedostajes da zelim da te izvadim iz maste i zagrlim u stvarnosti"
pozdrav mom prijatelju Vladi :)
Autor LuNa — 04 Mar 2008, 17:47