Miris četinara
Hm! Možda je to samo zbog iglica borove šume po kojoj sam gazio bos. Onih sasušenih iglica koje su se osušene lomile pod mojim tabanima, a po neka i zabijala u meki deo stopala. Možda je sva priča o njoj počela u borovoj šumi koju nikada nije videla. Miris četinara me je opojno obuzimao i ja sam kao sa nekom lakom mirisnom drogom tada jako počeo o njoj da razmišljam.
Pitao sam se zašto mi baš u svemu slažemo. Kako to da se naš dogovor odvija u pola minute? A da pri tome ja nju i ne poznajem, čak ni sliku njenu nisam imao. Ali mi smo se od prvog trena i kad se nismo poznavali dobro prepoznali. Da, dobro smo se prepoznali.
I sada nakon nekon vremena prisećam se tih nekih momenata koji su samo bili putokazi, koje smo i ona i ja sledili i neskriveno išli jedno drugom u susret. A kada se susretneš, onda jedno drugom kažete, hej, pa mi kao da se poznajemo ceo život. To jeste tako! Kako dani prolaze shvatam da se ljudi kroz život traže i možda nekad i prođu jedno pored drugog, ali se tada ne prepoznaju. Pa ipak jednog dana, Bog će ih spojiti!
A ja? Ja Odoh da joj izjavim ljubav!
Boga mi Dovla drugarski savjet: pazi se ti tih iglica, opasno je to ba:)
Autor donna — 17 Dec 2008, 15:22
Ej drugar'ce iz Bosne, ma to mu dođe kao akupunktura emocija ... bona!
Autor vladica — 17 Dec 2008, 15:37
Prekrasno.
citirat ću jedan tekst, napisan na prelijepom srpskom,:
...
A onda, iznenada, na peronu ili nekom trgu velikog grada, naši pogledi ponovo će se sresti.
Zaledjen osmeh.
Ogoljena grana.
Udarac zvona.
Let goluba sa krova.
Odvući će me nečije ruke, iz gomile, žurno i pre nego shvatim da se bojim tvog običnog pozdrava:
(Ne možeš da se setiš. Premećeš likove i slova po glavi) "Da li smo se nekad poznavali ili smo se samo čitali?"
Autor Homosapiens — 21 Dec 2008, 11:25
Homosapiens, jako zanimljivo.... premećeš likove i slova po glavi. Premećeš poljupce i zagrljaje i pitaš se da li su bili stvarni ili smo ih samo sanjali?
Autor vladica — 22 Dec 2008, 10:00