U susret
I tako…. Sat otkucava poslednje sate ove već odlazeće godine.
Šta je bilo u njoj bilo je, nekima je bila lepa, nekima ružna, neki su se u ovoj godini zaljubili, neki su suzama davali jedni drugima ruku i rastajali se.
Neki su se tek upoznali, par puta videli, a neki se nikada neće videti sa dragim ljudima.
Godina kao sve ostale ali ipak različita po mnogome.
Meni je ova godina bila jako čudna godina. Da, baš jako čudna, ali kad sve saberem i oduzmem, u ovoj godini radile su emocije,....... suze i smeh su se naizmenično smenjivali kao neki stražari na kuli ljudskog mozga.
Ali Bog je ljudima podario ta ljudska osećanja koja nam uređuju život, radost i tugu.
I kad god pomislimo da je jedno od te dve osobine prevladalo, nekako kao po komandi tuga i radost se ujednače.
Valjda, sve to mora tako u životu.
Nadam se da će naredna godina biti bolja, za jedno ,,zrno peska,, uspešnija, nekada je i ta prašina u životu presudna da nam se dešavaju lepe stvari.
Vreme će pokazati, ostalo je još malo.
Lepo je ući u Novu godinu, zdravog razuma iako vam duša i srce budu pijani.
Srećno i živi bili !