San u javi

07 Sep, 2008

Dogorela sveća

moje priče i razmišljanja — Autor vladica @ 09:20

Živim jako blizu gradske crkve.
Crkva mi je nekako usput u većini mojih kretanja.

Često i neplanirano skrenem sa puta i odem u crkvu, upalim sveću.
Ovih dana crkva mi je postala učestalo svratište. Nešto me vuče neka sila u tom pravcu.
Kao da nesvesno tražim pomoć od onozemaljske sile koja mi jedina nudi ruku spasa.

Kad odem u crkvu ja upalim sveću, odrecitujem  ,,Oče naš,, prekrstim se i odem.
Ovog puta rešio sam da ostanem sa svojom upaljenom svećom do njenog poslednjeg plamena.
Stpljivo sam čekao da sveća izgori i ugasi se. Sveća od čistog voska gorela je više od dvadeset minuta.

U  tih dvadeset minuta smestio sam sav svoj život, pobede i poraze, radost i tugu, ljubav i mržnju.
I .... uvideo sam da je čitav moj život stao u tih dvadeset minuta. Kao da sam ga spakovao u neku kocku i zatvorio unutra.
A sveća ... ona je svo vreme gorela nekim stalnim plamenom i na kraju kad je sva sagorela plamen se pojačao i nestao.
Ostao je samo dim koji se pušio iz ostatka zgarišta fitilja i sagorelog voska.
Tako je i sa životom. On je kao sveća koja gori. Neka gori duže, neku ugasi vetar ranije, neka se savije od vrućine i ugasi.

Ja ne znam koliko je moja sveća pokazala i ne želim ni da znam. Znam da će neko ipak saznati. 



 

sveća
 

 


Komentari

  1. niko od nas ne zna koliko je njegova svijeća dogorela, ali je dobro u tišini preispitivati sebe.

    Tvoj način je nekako lijep i na neki način "praktičan", jer to radiš u crkvi, sam sa sobom, a i vrijeme je na neki način ograničeo- dok izgori svijeća.

    Ja se mučim tako sama sa sobom mnogo duže, pred spavanje, pa onda ne mogu da zaspim:)

    Autor donna — 07 Sep 2008, 10:59

  2. Ranije sam cesto isla u crkvu.Sd retko izlazim,ali kad god prodjem ja svratim i upalim svece.Jednu obavezno drzim u rukama dok ne izgori cela.I ja kao i ti razgovaram sama sa sobom.Trazim odgovore, svoje greske, trudim se da razumem ljude koji su me povredili. Ni tad ne osecam mir, ali sam cini mi se duhovno spremnija za sve sto dolazi.

    Autor casper — 07 Sep 2008, 11:55

  3. Izvinjavam se jos spavam,a i tastatura mi guta slova Sd je trebalo da bude Sad.Napisah ga bas vranjanski Vladice.

    Autor casper — 07 Sep 2008, 11:59

  4. donna, popi jedan lekić za smirenje i nećeš se dugo mučiti. Ovih dana takvi lekići mogu biti od pomoći.

    casper, a da li tražiš odgovore da možda nema i tvojih grešaka iz kojih su proistekle tuđe?
    Pazi Bogati pa ti znaš poneku vranjansku reč;)

    Autor vladica — 07 Sep 2008, 12:48

  5. Vladice, svi smo ljudi i svi gresimo naravno.Ja sam svojih svesna, volela bih kad bi svi bar sebi priznali da su pogresili, sve bi bilo jednostavnije i lakse za resavanje.

    Autor casper — 07 Sep 2008, 13:34

  6. casper, zato treba prvo pred Bogom tražiti oprost svojih grešaka, pa tek onda ,,opprostiti,, tuđe...jesi li spremna na to?

    Autor vladica — 07 Sep 2008, 13:44

  7. Vladice, u Boga ne verujem, volela bih da sam neke stvari uradila drugacije, mada ih ne smatram greskama, greske priznam, na ljudima je da odluce da li ce mi oprostiti, a ja prastam svima i vise nego sto treba.
    Postoji izreka koja kaze "ljudski je gresiti, Bozanski je prastati." Sebe ne smatram Bogom, ali prastam.

    Autor casper — 07 Sep 2008, 13:55

  8. casper, žao mi je što ti nije poslata neka svetlost da na neki način imaš veru. Vera u Boga je vera u sebe. Ali kako god želim ti puno sreće u životu ma kako i gde tražila svoje greške i greške dragih ti ljudi. Srećno!

    Autor vladica — 07 Sep 2008, 14:11

  9. Mislim da se nismo razumeli do kraja.Imam ja veru naravno, samo nemam nista od toga sto ce mi Bog oprostiti greske, ako mi ih ljudi ne oproste. Mislim da je vera u ljude najbitnija. Uvek mi prija taj unutrasnji razgovor sa sobom "pred Bogom", ali mislim da su i osuda i prastanje ipak medju ljudima. U svakom slucaju hvala.

    Autor casper — 07 Sep 2008, 14:26

  10. U jednom trenu pomislio sam na osnovu tvojeg komentara da nisi vernik... ali to je priča za analizu. U svakom slučaju ti znaš šta osećaš i kako osećaš.

    Autor vladica — 07 Sep 2008, 14:37

  11. Vladice, i ja često idem u crkvu...zapalim sveću i razmišljam...Inače, verujem u Boga, i pokušavam da shvatim koliko on može da prašta, a ljudi ne znaju, ili ne žele..

    Autor sonatica — 07 Sep 2008, 18:31

Powered by blog.rs