Jesenja pesma
Valjda žele da posive.
Ili možda i oči znaju da jesen dolazi
pa se onda farbaju u jesenje boje.
Polja kojim sam hodio, postaju tamno zelena.
I oni cvetovi koje u leto gledah.
Uveli su i samo od njih ostade prut bez lista.
Jer niko do njega nije stigao da ga za dragu ubere.
A onaj bagrem u polju što me je opijao mirisom svojim.
Sada na rubu puta ćuti.
I čeka da mu jesen obere lišće
I ogoljenog ga zimi preda.
Samo vinogradi u brdu još prkosno stoje.
I grozdovima se lepim šepure.
Kad berba grožđa prođe
I kad od vinograda ostane očerupan čokot.
A ja? Ja stojim tu negde na svom starom visu.
I prkosim jesenjim vetrovima.
Koji lomataju i mrse moju kosu.
I čekam da me starost potisne,
i skloni sa mojeg vidikovca rasplamsale duše.
