San u javi

Zar sam prespavao proleće ?

moje priče i razmišljanja — Autor vladica @ 13:18

Jutros sam se probudio , pomalo umoran od vožnje bicikla predhodnog dana. I ako sam sinoć popio aspirin protiv upale mišića , opet sam imao bolove u leđnim mišićima , ali to su za mene bili ipak samo prijatni bolovi . To je ono kad kažete sebi , neka boli , boli me prijatno.
Sinoć je u mom gradu , grmelo , padala je neka olujna kiša , pa je jutro bilo umiveno nekom svežinom i ugašenom prašinom.
Ovog jutra i moj um je jako bistar i kao da imam moć da sagledam neku budućnost , koju projektujem uz pomoć skoro nepogrešive intuicije koju posedujem.
Mislim da mi je ova godina i sam njen početak uneo neku napetost , koja se ugnezdila u meni i skoro da nemam načina da je izbacim.
Ta napetost me prati mesecima i jako utiče na moje reakcije i moju ranjivost.
To znači da me može izvesti iz takta neka lošao misao sagovornika , jer ja jako pažljivo slušam ljude šta mi pričaju i površnost me jako nervira , a to je neka inicijalna kapisla ka mojoj reakciji. Najviše ne volim nedorečenost , koja me stavlja u fazi da trebam da razmišljam i tumačim , šta je pesnik hteo da mi kaže. To me jako troši i iscrpljuje energiju.
Pomenuh , ja sam pažljiv slušalac svojih sagovornika , i kao takav sam izgleda magnet za razne pacijente koji misle da sam ja neki Juke box – gluposti , pa se kao takvi množe u mom životu. Ako izađem iz firme gde radim i ako neko čeka autobus na tom mestu, taj će kod mene prići i započeti razgovor koji mene ne zanima ni 0%. Ako sedim u parku i čitam nešto , onda će se neko nacrtati do mene i započeti priču koja nema blage veze sa životom i mojim interesovanjem. Ako sedim u kafani moga brata sam za stolom , a pri tome su većina stolova slobodni, neko će doći i tražiti da sedne do mene i maltretira me svojom dosadnom biografijom.
A ja , ja ću biti pažljiv slušalac , ne pitajte me kakvih razmišljanja , a ti i takvi sagovornici će posle istesanja odpada od svojih misli , otići zadovoljni činjenicom da su obavili svoje mentalno čišćenje.
Ja znam da treba pričati . Ali u zapadnim zemljama postoje kućni psiholozi i psihijatri koji služe za ovakve terapije. Ja ne mogu i ne želim više da budem imitacija takvih službi.
Doći ću u situaciju da ja puknem , a da neću naći svog sagovornika , a posle je kasno.
E sada možda će me neki shvatiti , zašto vozim bajs , ne samo zbog fizičkih aktivnosti, već i zbog izbacivanja ljudskih gluposti iz mog mozga.

Ajde , pa prijatan dan Vam želim !

 



Powered by blog.rs