San u javi

Noćas

moja poezija — Autor vladica @ 11:33

Noćas sam se družio s' vodkom
Noćas sam joj pričao svoju životnu priču.
Noćas nisi kraj mene
Ove noći menja te vodka
I dok sedim za stolom u mračnom kafeu
Ja se borim sa samim sobom
Da te bar na tren nemam na pameti.
I tražim pomoć od vodke
Molim je da mi pomogne, da zaustavi misli.
Pa zar si morala toliko da me opsedneš?
Zar si morala da me baciš na kolena?
U ovoj sumornoj letnjoj noći.
Više i ne znam koliko kapi se slilo u meni
Svaka kap, je jedna naša priča.
Svaka kap je jedna tvoja obrisana suza.
Ona suza, koju sam ti brisao u onom našem gradu.
Kada smo morali da se rastanemo plačući.
I vreme prolazi, a ja u vodki osećam miris tvoga tela.
I zato je pijem i tražim spas u njoj.
Ne znam gde si, zar je sada važno.
Ni skim si, voleo bih da te taj čuva.
Onako kako sam ja, nekada.
I da ti uvo recituje stihove samo jednom izrečene.
One stihove koje nikada više nećeš čuti.
Sedim noćas u ovom nepoznatom gradu.
I opijam svoje srce, koktelima patnje i alkohola.
I svaka kap, miluje moje grlo i moju dušu.
Jer tebe nema tu kraj mene, da je miluješ.
Noćas sam se družio sa vodkom.

 

Ovu pesmu posvećujem jednom mom bosancu , koji je morao da

prekine ljubav sa jednom bosankom... 

 

vodka




Powered by blog.rs