Njegova pesma
Otisak prstiju na stolu još stoji
I strune gitare još uvek trepere
Osluškujući noć kako se sa zvezdama ljubi
Kao povijena breza na usamnjenom putu
On se tetura kroz staze noćnog puta
A nekad je i on strasno voleo
Dok sada svira gitaru zaljubljenim dušama
U noći njegove izgubljene nade.
I još odzvanja u noći taj tužni zvuk gitare
Kao da i gitara zna da plače
I oplakuje njegov život na litici izgubljenog sna.
I oplakuje njegovu tugu za njom
Za tom ženom izgubljenom u nekom sutonu
U tom danu bez povratka
U toj čežnji za nekim koga više ne vidiš.
I strune gitare još uvek trepere
Osluškujući noć kako se sa zvezdama ljubi
Kao povijena breza na usamnjenom putu
On se tetura kroz staze noćnog puta
A nekad je i on strasno voleo
Dok sada svira gitaru zaljubljenim dušama
U noći njegove izgubljene nade.
I još odzvanja u noći taj tužni zvuk gitare
Kao da i gitara zna da plače
I oplakuje njegov život na litici izgubljenog sna.
I oplakuje njegovu tugu za njom
Za tom ženom izgubljenom u nekom sutonu
U tom danu bez povratka
U toj čežnji za nekim koga više ne vidiš.
2 Komentari |
0 Trekbekovi
ju ju, čežnja jeste opaka stvar
Autor donna — 12 Nov 2008, 10:41
donna, jašta nego nije ;)
Autor vladica — 14 Nov 2008, 22:11