San u javi

Oprosti

moja poezija — Autor vladica @ 08:40
 
Oprosti što ne mogu da ti ljubim usne kad ti to poželiš. 
I što ne mogu da ti umrsim kosu kad ja to želim. 
A, znam da bi želela da mi sa osmehom uputiš onaj pogled ljubavi naše. 
I osećam da teško je što ne mogu kad poželim da te gledam raskošnu i lepu. 
Da ti samo jedan svoj pogled uputim ćuteći. 
I da te milujem rukama svojim onako nekim skrivenim dodirima tvoga tela.
 
Oprosti što donosim u tebi neke slutnje, neko more misli.
Ali sve je to tako zbog one čežnje koja prodire kroz dušu .
I što tada ne vidiš oči moje koje uplakane i nemoćne pokušavaju da ugledajute. 
 
Oprosti što nekad nisam spreman da pokažem ljubav.
Što ne umem i nemam moć da u tom trenu darujem ti svoju dušu.
Onda kada okean misli zapljuskuje tvoje srce rastuženo.
 
Oprosti za sve one glupe nesporazume i reči izrečene.
Jer oni nisu uspeli da obore i poraze zidine ljubavi naše.
 
Oprosti ovom neodraslom dečaku što u haosu ljubavi.
Ne ume da pokaže ti ljubav odraslog čoveka.
Onako kako bi ti želela, onako kako bih ja trebao.
 
Oprosti što sam ti ponekad uplakao lice.
Onda kada nisam mogao da ga svojim prstima pomilujem.
A voleo bih da te pomilujem ljubavlju svojom i dok spavaš i kad sate budna provodiš.
Da je samo osetiš na obrazima svojim i da je ramenom uz obraz pripiješ.
 
Oprosti što ne mogu, a jako želim, molim te oprosti. 
 
oprosti 


Powered by blog.rs