San u javi

Strepnje

moja poezija — Autor vladica @ 12:12
Pokušavam da ti prenesem sve strahove, 
sve strepnje, 
sva moja predviđanja. 
Pokušavam, ali ne umem, ne mogu. 
Slaba je moja misao. 
Sagorela je kao sveća iz nekog manastira 
u kome zbog učmalosti 
i vazduh ponestaje da sveća sagori. 
Slaba je moja reč koja nema snage da ti kaže, 
da te upozori, 
da moje strepnje oboji nekim rečima koje bi prihvatila.  
Osećam da gubim ravnotežu u ovom nepoznatom svetu 
u kome treba umeti koračati. 
Pođem pa zastanem. 
I moj korak slabi. 
Ne dostižem te. 
Gubim te u nepreglednoj masi onih 
koji znaju da plove životom. 
Ja sam samo jedan od onih gubitnika 
o kojima se nikada neće napisati ni jedna reč, 
ni jedan stih. 
Nestajem u onoj prosečnosti onih koje niko nikada ne primeti 
u moru čežnje, nade i strepnje.
 
 


Powered by blog.rs