San u javi

16 Apr, 2019

80 dana

moja poezija — Autor vladica @ 22:01

Osamdeset dana, tako nekako

Pa to je samo par meseci zar ne.

U tih osamdeset dana, utopila se cela planeta.

Oblaci na nebu svaki dan su tražili svoju dugu

Zvezde na nebu su se množile, svaki dan na hiljade novih

A ribe u morima, iskakale su do oblaka

Da dotaknu oblak i ponovo zarone u dubine

Ma svet se promenio za osamdeset dana.

Ja sam se promenio.

Nisam više onaj od pre.

Postao sam nezreo, kao neki dečak od trinaest.

Počeo sam da jurim leptire po baštama,

Da hranim mrave mrvama od hleba.

I pevao sam, pevao, po ceo dan

A ti, i ti si se promenila.

Postala si pametnija, lepša, postala si posebna.

O da, postala si posebna.

Danas kad se leto strastnim poljupcem oprašta od nas

I prepušta naše živote jesenjoj nadi.

Ja ti želim srećnu jesen, gde god da si draga moja.

Ma pusti, proći će sve, jesen će okrenuti svet naglavačke.

Zabaci pogled i u šumu se zagledaj.

Onih million listova nešto ti kazuju.

Moraš ih razumeti, moraš pre nego što otpadnu.

Nauči da kroz šuštanje lišća naučiš njihov jezik.

Ja sam naučio, davno.

 


Komentari

Powered by blog.rs