Dva puta
Znaš li koliko je teško provesti dan u samoći, a ne misliti na tebe.
Dok se sunce i oblaci sivi takmiče na nebu
I dok zvezde i mesec ispisuju reči samo tebi znane
A znaš li da ja mogu i reku zaustaviti da teče
Mogu zamrznuti sunce na nebu
I planinu pomeriti mogu
More preneti mogu gde god poželim.
Samo ne mogu prestati da ne mislim na tebe.
One večeri kada si sakrila zvezde
Dva puta si me ubila
Dva puta, dok si rečima svojim okrenula planetu oko sebe
Bio sam tada poražen, pogažen, a da nisam mogao da reč izustim
A, ti, ti si stajala predamnom sa mačem ljubavnim
I dva puta me posekla njime
Rečima svojim, načinila si oluju u mislima mojim
I svaka tvoja reč, dobovala je mojim srcem
Pobednički, nasmejana, uživala si u mom porazu
U tvojoj još jednoj pobedi
Dok ležim, dva puta ubijen
Okrenula se i zadovoljna otišla u svom ispletenom svetu
A da nisi htela ni da se okreneš
Da pogledaš moju ispruženu ruku ka tebi