Manastir
Put snegom posipan, krivudav
U autu tiha muzika podgreva tišinu
Ti samnom, tu pored mene, scrce moje puno.
Snegom zavejana šuma, sakrila je gole grane
Da ti lepša bude, da odmaraš oči na njoj.
Ti pored mene moje misli uzburkala si
Ne, nemam ništa na pameti.
Hoću samo da te imam tu, taj tren
Da slušam tvoj glas radostan
Kad ugledala si u daljini manastir.
Tvoju radost nesakrivenu
Korakom jedne devojčice
Odskakutala si u crkvu svetu
Dok gledam te, kako se raduješ, srce moje puno
Ko snežna kraljica, za moj san na javi
Sav ozaren srećom tvojom
Počeh da sumnjam da sve ovo moj san je
Da sa tobom u manastir dođoh
O ne ljuti se na mene oko moje milo
Što ti tog jutra nisam osvetlio puteve
Možda da bih sa tobom toga dana bio
U manastiru snegom prekrivenom