List nade
Jednom kad se probudiš, nekog jesenjeg jutra
I kad sa tvoga lica otreseš kapljice zaboravljenih snova
Kad prvu jutarnju kafu podeliš sa anđelima
Popiješ prvi gutljaj istine novoga dana
Ti se nekako primiri i stopi sa minutima jesenje elegije.
Onda uputi jedan tajni osmeh onom listu što lelujavo pada sa bresta
Tom listu koji ti je krasio proleće, leto i jesen ranu.
Istom onom kome si se radovala dok je još pupoljak bio
Pa se pretvorio u mladu zelenu nadu
A kad su ga kišne kapi dobovale
On ti je slao svetlucave odsjaje, šarajući po tvojim očima i licem.
Ispisujući na tvom licu neke poruke tebi znane
U leto kada je tvoj list bio one jake zelene boje,
Davao ti je sigurnost i u tebi stvarao snagu budućih vremena.
A jeseni ove, tog jutra, kad lelujavo je otpao sa grane.
Spusti se svojim mekim korakom u svoj vrt ponosni.
I uzmi list tvoj, uzmi i ostavi u herbarijum nade,
Za neka nova srećna vremena.