Neispričana priča
Šta sve ljubav može da uradi, postavljao sam sam sebi pitanja ali nikada nisam imao odgovor?
U tom sklopu emotivnog naboja u ljubavi se dešavaju ,,ljubavne erupcije,, za koje sam shvatio da samo ojačavaju ljubav kao kad gradiš zgradu i zalivaš gvožđe betonom.
Osetio sam kako izgleda kad sa voljenom ratuješ emocijama i kad znaš da taj rat niko ne dobija, shvatiš da on u stvari nije ni potreban, ali potrebno je da sve te emocije utrošiš na voljeno biće.
Kada bi neko prišao i opalio mi šamar, ja bih mu uzvratio. Ali njoj, njoj je bilo sve dozvoljeno. Čak i da me fizički povredi i opali šamar, iako to ona ne bi uradila.
Shvatio sam da sam postao njena svojina koju je ona čuvala kao najdraži biser i često bi se u šali kačili onim tinejdžerskim razmišljanjima : Da li me voliš?
U stvari mislim da smo oboje smo jedno drugo voleli da bi mogli mnogi da nam pozavide. A imalo ih je.
LJubav o kojoj bi i knjigu mogao napisati o njoj mogla bi da postane bestseler. Verujem u to! Bila je to naša ljubav. Njena i moja. Jaka kao stena, lepa kao planinska orhideja i nadasve čežnjiva.
U tim čežnjama jedno za drugim, dešavalo se da potonemo i da ja kao neodrasli dečak saspem njoj u lice uvrede koje bi je pokosile, ali je ona bivala iznad mene i uspevala da pobedi moju nesigurnost i moju nepromišljenost. Grešio sam priznajem. Kajem se. Ali sam grešio u toj reci ljubavnih emocija koje su sve moje puteve usmerivali ka njoj.
Na kraju sam shvatio ko je ona i koliko se trebam boriti za njenu ruku, njen dodir, njen pogled.
Kako je vreme prolazilo, ona je smirivila nemirnog duha i meni i moje biće usmerivala ka nekim mirnim i sigurnim vodama. Jer nadasve želela da mi stvori sigurnost. Osetila je nemir velikog dečaka u meni i znala kako da ugasi taj plamen koji se širio mojim bićem.
I sada znam, znam ko je ona i ko ju je poslao. Sve znam!
:))))
divno...CUVAJ TOG ANDJELA... :)
Autor nastasja — 27 Nov 2008, 16:05
Da je nisi voleo ne bi ni bio svestan a ni priznao da si gresio. Tesko je to priznati...
Autor shadow — 27 Nov 2008, 17:43
Cvetak :))))
Autor antistresna — 27 Nov 2008, 18:57
nastasja & shadow
nastasja, ja čuvam ono što se može sačuvati, a znam da može
shadow, ja pravim greške. Znam da ih pravim, ali te greške nisu zlobne, ali opet nazivaju se ,,greške,,
Autor vladica — 27 Nov 2008, 19:05
antistresna, zanovetak ;)
Autor vladica — 27 Nov 2008, 19:06
Ti si barem saznao...neki nikad nece saznati...!
Autor jadranka — 27 Nov 2008, 19:31
POstoje i ljudi vrelije krvi i snaznijeg temperamenta...
Svadje nisu svadje,ako se posle natope poljupcima.
To su ljubavni ratovi.
Gde nema ljubavi,nema ni rata.
Autor stepskivuk — 27 Nov 2008, 19:37
Zemljak, imas odlican blog samo nastavi ovako :-)
Autor Caka — 27 Nov 2008, 21:45
auuuu kakva ljubav. I kako napisano!!
Vladice, ovo je tvoj naljepši post, a bezbroj sam ih pročitala.
Autor donna — 27 Nov 2008, 21:59
Bravo, baš onako kako se to u čoveku zapravo zbiva.
Autor promenaideja — 27 Nov 2008, 22:51
jadranka, neki jednostavno ne vide i ne žele da vide...
stepskivuk, ima nešto u tvojim rečima
Caka, odokle si?:)
donna, hvala što misliš tako :)
promenaideja, pa eto ja to onako iz mojih emocija ...
Autor vladica — 28 Nov 2008, 13:00